PIŠE: DRAGIŠA DOŽIĆ
Razmišljajući o pohari šuma u Crnoj Gori i ispovijedajući se Bogu i narodu, sa jednim pitanjem: „Jesu li nadležni svjesni šta čine?”, na umu su mi dvije poruke. Jednu je davno izrekao Josif Pančić, naučnik svjetskog ugleda: „Ako misliš da uništiš jedan narod, uništi mu šume”. Drugu sam često slušao, po našim selima, od uglednih domaćina: nema države bez sela ni sela bez države. Selo je rezerva državi i u ratu i u miru, bez bogatog sela, nema ni bogate države. Ove pouke upućujem nadležnima u ministru poljoprivrede i ruralnog razvoja, kao upozorenje za razmišljanje gdje se, danas, u Crnoj Gori, nalaze dvije privredne grane – šumarstvo i poljoprivreda, obje značajne za razvoj crnogorske ekonomije i društva u cjelini.
Početak tekuće godine jeste vrijeme kada se svode bilansi stanja u prethodnoj godini, u svim društvenim djelatnostima, posebno, u privredi. Zdrava privreda je osnova zdrave nacionalne ekonomije, bez koje nema stabilnog društvenog uređenja i održivog sistema vrijednosti, preko kojeg se jedino možemo uključiti u globalne i evropske tokove. No, to je obaveza državnih organa i institucija da integralno i kritički sagledaju ukupna društvena dešavanja, u minuloj 2015. godini, polože račune građanima i parlamentu – da li je zacrtana razvojana strategija u svemu bila plodonosna i korisna u iskoraku ciljevima, kojima stremi Crna Gora, na putu ka evropskim integracijama.
Moja pažnja, ovog puta, biće, prevashodno, usredsređena na jedan resurs od prirodnog i privrednog značaja za život čovjeka i životnu sredinu, kao područje neprekidne brige i očuvanja. U pitanju je šuma, složen prirodni objekat i najavažniji resurs, od opšteg društvenog značaja. Da je to tako, potvrđuju razna naučna saznanja, mnoge međunarodne deklaracije, konvencije i drugi akti, verifikovani od strane državnih, međunarodnih organizacija (UN), i svjetskih naučnih skupova, koji ukazuju da su šume, prema značaju, najvažniji dio planetarne vegatacije.
Da je svijet, odavno, shvatio da bez šuma nema života i da se neplanskim sječama šuma stavraju ozbiljni planetarni ekološki problemi, ukazuju svakodnevni apeli, svjetski priznatih, naučnika: klimatologa, ekologa, biologa i dr, pa sve do formiranja naoružanih ekoloških inspekcija u Latinskoj Americi, u vođenju najžešćeg ekološkog rata u svijetu, u očuvanju Amazonskih šuma od planetarnog značaja.
Kod nas u Crnoj Gori stanje u oblasti šumarstva je alarmantno. Nastavi li se sa krčenjem šuma i neplanskim sječama i ne preduzme li se odmah odbrana i zaštita šumskog eko-sistema, desiće se ono najgore – zakasnićemo sa interventnim mjerama, čiji je proces obnove dugotrajan, sa već izraženim posledicama, koje će promijeniti način života u izmijenjenim životnim sredinama.
Poslednjih godina, pred očima crnogorske javnosti, dešava se ekološki i privredni zločin – uništavaju se šume, najznačajniji privredni resurs sjevera Crne Gore. Ovakav odnos i nebriga prema šumama u Crnoj Gori, od strane odgovornih organa i institucija, nijesu zapamćeni odvajkada. Sa svih strana, posebno sa sjevera države, gdje se prostiru najznačajniji i najvredniji šumski kompleksi, stižu alarmantne vijesti, upozorenja i pozivi nadležnima od građana, mjesnih zajednica, NVO, ekoloških društava, lokalnih uprava (Berane i Rožaje) i opštinskih funkcionera, da se šume nemilosredno uništavaju, sijeku i krče, bez ikavog reda i plana. Šume su u Crnoj Gori prepuštene na upravljanje i „gazdovanje” privilegovanim koncesionarima i šumokradicama, koji najveći dio vrijednih sortimenata prodaju van granica države, profitirajući, nezakonito, na narodnom dobru. Za ovakvo haotično stanje u šumarstvu najveću odgovornost snosi resorni organ Vlade Crne Gore – Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, Uprava za šume, Uprava policije, tužilaštvo i sudski organi. Šumarstvo, kao privredna grana, sa drvopreradom, prepušteno je stihiji i nebrizi i zaobiđeno od svake pažnje i društvene kontrole.
(Nastaviće se )